Koji smjer na FOI-ju ste završili i koje godine?
Smjer je bio Informacijski sustavi, a završio sam ga 2009. nakon 6 godina muke (smijeh)... Zapravo, zaposlio sam se negdje na pola puta pa je studij malo trpio.
Kada i kako ste se odlučili za FOI?
Pred kraj srednje škole sam, vjerojatno kao i većina, razmatrao opcije. Osim što je FOI bio očit izbor, odgovaralo mi je i što mi je blizu jer sam iz Varaždina. 'Upadom' na FOI ostale opcije sam zaboravio. Tada bi bio sretniji da sam upisao bez plaćanja (i roditelji), ali to me dodatno motiviralo i držalo ozbiljnim.
Jeste li znali što želite raditi kad završite Fakultet? Ako ne, opišite kako ste došli do te odluke...
Uvijek se radilo o programiranju. To me začaralo još kao dijete u osnovnoj školi. Još kada bi to mogao raditi i za to biti plaćen – uf. To me i vuklo prema FOI-ju. Nakon fakulteta? Postane tijekom studija jasno, ajd – otprilike jasno, koji su to mogući putevi nakon fakulteta. Meni je više odgovarala tehnička strana. Plan je bio – zaposli se kao programer pa vidi. Zapravo jednostavan plan. Zasad uspijeva.
U Mobilisisu ste više od 10 godina – kako je izgledao Vaš karijerni put?
Sve je krenulo na FOI oglasnoj ploči. Ne sjećam se detaljno, ali oglas je zvučao nešto kao „Traži se programer za OCR“. Naravno da me zanimalo, do tada sam kao student radio u McDonald'su i održavanju semafora (2005.). Prijavio sam se, a kad sam prezentirao svoj rad iz kolegija Programiranje 2 – to je bilo to. Par freelance poslova kasnije završio sam u Mobilisisu gdje sam i danas. Oko 2008. smo krenuli s Fleet management proizvodom koji je od računala u spavaćoj sobi narastao na respektabilnu platformu kroz godine. Istovremeno smo radili na razvoju specijalnih hardverskih rješenja za potrebe Fleet managementa, ali se i širili na senzoriku s našim parkirnim senzorima. Izazovi su mi se kroz godine promijenili s „kako da dovedem podatke od tamo do ovamo“ do „kako da sustav skaliramo na desetke tisuća asseta“. Sada držimo korak s IoT i Industry 4.0 trendovima.
Opišite svoje trenutno radno mjesto i kako izgleda Vaš prosječan radni dan (izazovi s kojima se susrećete)?
Sad sam Team Lead u timu „Embeded“ gdje se bavimo razvojem koji niti spada u samo softverski niti u hardverski, tj. negdje je između. Nakon dnevnog „scruma“ otisnemo se na posao gdje me prvo čeka pregršt pitanja - od toga zašto testovi u proizvodnji „failaju“, do toga kako ćemo utisnuti naš app u sljedeći build Yocta. Kroz dan ubacim nešto linija u Visual Studio ako nemam alignment meeting s klijentom. Neki od izazova s kojim se nosimo su:
Kako osigurati da će nam novi uređaj raditi 24/7 i to 99.99% bez greške kada ima toliko toga za poći po zlu?
Kako se kod integracija pripremiti da one prođu i ostanu bezbolne?
Kako osigurati da svi u timu imaju apsolutno istu sliku onoga što radimo?
Kako obraditi ogromnu količinu podataka efikasno (ili uopće)?
Kako testirati senzor u svim mogućim (i nemogućim) uvjetima?
Koja su Vam znanja i vještine stečene na FOI-ju najviše pomogle u obavljanju posla koji radite u Mobilisisu?
S obzirom da imam više smisla za tehničke vještine, moram spomenuti kolegije Programiranje, Strukture podataka, Algoritmi koji mi i dalje pomažu kada treba npr. optimizirati ili pojednostaviti sustav. Arhitektura računala – kada treba shvatiti kako hardver radi i kako s njime baratati. Matematičke metode – uvijek kada treba radit iole kompliciraniju obradu podataka ili grafiku.
Jeste li tijekom fakultetskih dana sudjelovali u izvannastavnim aktivnostima? Ako da, u kojima i koje ste vještine stekli u tom procesu?
Ne znam računa li se u izvannastavne aktivnosti, ali sudjelovao sam u „Imagine Cup“ natjecanju. Nismo postigli uspjeh kao tim u kojem je godinu prije bio doc. dr. sc. Zlatko Stapić, ali je bilo vrijedno iskustvo. Sudjelovanje u takvom projektu zahtijevalo je rad s više ljudi i osobnosti, organizirati se, dizajnirati, koristiti sve naučeno do tada. Bilo je odlično!
Koje su Vam najljepše uspomene iz studentskih dana?
Najljepše uspomene su mi druženja s kolegama i kolegicama, kojih je velik broj bio sa mnom još iz srednje, a kasnije mi je jedna postala i ženom. Sjećam se provođenja vremena u „Rupi“ i pizzerijama, uz knjigu i bez nje. Sjećam se rado i veselja i olakšanja nakon položenih ispita.
Koje profesore/predmete najviše pamtite i zbog čega?
Profesora Hutinskog zbog toga što je mogao najkompliciranije stvari objasniti na najjednostavniji način, profesorice Divjak zbog toga što mi je tešku matematiku učinila malo bližom i profesora Lovrenčića zbog upoznavanja s cool strukturama podataka i algoritmima.
Je li FOI ispunio Vaša očekivanja?
Da me pitate u vrijeme kada sam završio, odgovor bi bio 100%. Ali sada kada čujem od mlađih kolega koliko novosti je uvedeno – išao bih opet.
Što Vam je kao zaposleniku najvažnije u odnosu 'zaposlenik – poslodavac'?
Bitno mi je imati iskren i siguran odnos gdje vlada povjerenje s obje strane. Tebi to olakšava da uložiš svoj trud u tvrtku, daš 110% od sebe, a to se onda reflektira i na tvrtkin odnos prema tebi.
Koji su najveći benefiti zaposlenika u IT sektoru?
Nema kraja prednostima. Radiš svoj posao u toplom uredu. Često i putuješ po svijetu. Možeš raditi od kuće. Plaće su iznad prosjeka. Kreiraš nešto novo. Pratiš tehnologiju. Rješavaš zagonetke. Uvijek ćeš biti potreban.
Što biste savjetovali mladim ljudima koji razmišljaju o IT karijeri?
Prednosti rada u IT-u stvarno ima pregršt. No, jako je bitno otkriti za čime imaš strast. Ako imaš strast za tim što radiš, onda ti se posao čini kao igra. Ti si sretan jer se igraš, poslodavac je sretan jer 'proždireš' posao. „Win-win“, rekao bih.
