Motivacija i odlazak u nepoznato
Moja početna vizija Erasmusa bila je klasična: zamišljao sam to kao vrijeme rezervirano za zabavu i putovanja s ljudima iz cijelog svijeta. Moram priznati da mi na samom početku ECTS bodovi i fakultet nisu bili prioritet. Glavni ciljevi bili su mi osamostaljenje u drugoj zemlji, stjecanje novih prijateljstava i, najvažnije, napredak u engleskom jeziku koji mi tada nije išao najbolje.
Odlučio sam se za Antwerpen u Belgiji, iako nisam bio potpuno svjestan u što se upuštam. Kada su me profesori pitali je li mi problem ići potpuno sam, odgovorio sam da je to čak i bolje jer ću biti prisiljen komunicirati isključivo na engleskom. Danas vidim da je bila velika hrabrost poći sam u nepoznati grad bez dobrog poznavanja jezika.
Prvi koraci i logistički izazovi
Po dolasku mi je uvelike pomogla obiteljska prijateljica iz Geela. Dočekala me na aerodromu i odvela do studentskog doma. Iako sam bio spreman na to da nemam madrac, šokiralo me što u potpuno novoj sobi nije bilo ni stolice ni kante za smeće. Odmah smo otišli u Ikeu kako bih kupio osnovne stvari za život.
Osim pomoći oko smještaja, ona me upoznala s voditeljima Hrvatskog crkvenog zbora u Antwerpenu. Postao sam član, a tjedne probe i nedjeljne mise postale su moja važna rutina. Ta aktivnost mi je pomogla smiriti početni stres i pružila mi osjećaj zajedništva koji mi je nedostajao jer sam u Hrvatskoj navikao na folklor tri puta tjedno.
Akademsko iskustvo: KDG i izazovi ACS smjera
Studiranje na KDG-u bilo je značajno drugačije od onoga na što sam navikao na FOI-ju. Smjer Applied Computer Science (ACS) je izrazito baziran na praksi, što smatram izvrsnim za učenje. Iako FOI ima projekte, ovdje su oni još bolje integrirani u svakodnevne obveze.
- Ispiti i softver: Razlika je primjetna u samim ispitima – na KDG-u su to često obrane radova ili prezentacije. Primijetio sam da znaju zakomplicirati online ispite korištenjem težeg softvera i studentskih iskaznica u usporedbi s jednostavnijim sustavima na FOI-ju.
- Profesori: Svi su bili iznimno ugodni i pristupačni. Sjećam se sastanka na početku semestra kada sam profesoru priznao da moj engleski nije najbolji. Samo se nasmiješio i rekao da ću do kraja semestra sve pohvatati – i bio je u pravu. Uspio sam položiti i pismene i usmene ispite, pa čak i održati prezentacije kojih sam se najviše bojao radi treme.
- Osjećaj izolacije: Veliki šok je bio saznanje da sam jedini Erasmus student na ACS-u (ostali su bili na menadžmentu). To je međunarodni smjer s predavanjima na engleskom gdje su većinom stalni strani studenti. Bilo je teško stupiti u kontakt s trećom godinom jer su oni već imali svoje zatvorene grupe, pa sam se najviše družio s brucošima koji su također bili novi.
Društveni život i "naši ljudi"
Na početku sam se družio s kolegama iz Bosne i Hercegovine te Makedonije. Zamolio sam ih da pričamo na engleskom kako bih vježbao, što smo i radili do kraja. Našoj ekipi su se kasnije pridružili studenti iz Afganistana i Mjanmara. Iako smo bili dobri prijatelji, oni su kao redovni studenti morali puno učiti, pa nisu mogli često ići u avanture i na putovanja.
Posebno su me razveselili posjeti dvije grupe BIP-ovaca s FOI-ja. Bilo mi je pravo zadovoljstvo prošetati ih Antwerpenom i barem na jednu večer se ponovno družiti s kolegama sa svog matičnog fakulteta.
Život u Belgiji: Promet, hrana i kultura
- Prijevoz: Koristio sam isključivo javni prijevoz. Mjesečna karta od 32 eura za autobus, metro i tramvaj vrijedi u većini gradova Belgije i funkcionira izvrsno. Za putovanja van grada koristio sam vlakove. Belgijske željeznice su me oduševile – infrastruktura, urednost i točnost vlakova su neusporedivi s našima.
- Hrana i navike: Isprobao sam sve – od krumpirića i vafla do preko 15 vrsta piva. Naučio sam da Belgijanci za ručak jedu lagano (sendviče), a navečer konkretno. Kako nema menzi kao u Varaždinu, morao sam sam kuhati. Također, trgovine se zatvaraju rano (već u 18 ili 20 sati), a kafići se ne otvaraju prije 10 ujutro.
- Mentalitet: Najviše mi je falila naša kultura dugog ispijanja kave. U Antwerpenu je sve užurbano, ljudi uzimaju kavu za van i jure dalje. Tu sam shvatio koliko volim naš mentalitet i da zapravo nikada ne bih htio živjeti izvan Hrvatske.
Putovanja i "sunčana" Belgija
Zahvaljujući prijatelju iz Dubrovnika koji već 40 godina živi u Leuvenu, obišao sam cijelu Belgiju, dio Nizozemske, Njemačke i Luxemburga. Najljepši grad mi je definitivno Bruges koji me očarao mostovima i starim izgledom.
Iako su me plašili kišom, svaki put kad bih negdje putovao, pratilo me sunce. Mislim da sam u Antwerpenu vidio više sunca nego što bih vidio da sam ostao u Varaždinu ili Dubrovniku.
Zaključak i osobni rast
Moji troškovi su iznosili oko 1100 eura mjesečno, najviše zbog brojnih putovanja, ali život se može organizirati i s 1000 eura.
Danas, kada odlazim, osjećam se ponosno. Nisam odustao kad mi je bilo najteže i kad sam zbog udaljenosti doma (30 minuta busom od centra) bio usamljen. Moja postignuća su stvarna:
- Značajno sam napredovao u engleskom jeziku.
- Položio sam nizozemski jezik (Dutch A1) slušajući ga na engleskom.
- Prikupio sam dovoljno ECTS bodova za cijelu stipendiju.
- Upoznao sam grad s 193 različite nacionalnosti i stekao neprocjenjive uspomene.
Poruka sebi i drugima: Da se mogu vratiti na prvi dan, rekao bih sebi: "Ne boj se, normalno je plašiti se promjene, ali ovo je tvoja najveća avantura." Svima koji imaju problema s jezikom savjetujem da odu – jezik se najbolje uči u stvarnom životu. Kad jednom krenete, nećete moći stati. Iako je ponekad teško, život uvijek nađe način da na kraju sve bude izvrsno.
Vlaho Srijense, 3. godina IPS-a
