Skip to content Skip to navigation

Razmjena ili praksa? Zašto ne oboje!

Imena studenata: 
Kristiana Vitez
Mjesto boravka: 
Porto, Berlin
Godina: 
2019
Program: 
Erasmus

Prije jedno godinu i pol sjedila sam u boravku s prijateljicom i u pauzi od učenja razgovarale smo o tome kako nam je svakodnevica prelinearna, pasivna i jednostavno više nije bilo izazova u trenutnoj okolini. Bile smo redovne studentice i istovremeno radile, ali pratio nas je osjećaj dosade iako smo bile konstantno zauzete. Bilo je vrijeme za promjenu, koja je došla u obliku natječaja za Erasmus. Pola godine kasnije, našle smo se u Portugalu.

Porto je prekrasan grad zbog kojeg se cijeli semestar činio kao odmor iako je Fakultet inženjerstva (FEUP) ozbiljna institucija te zahtjeva truda i rada čak i za minimalnih 15 ECTS-a. No ako idete na razmjenu, bolju destinaciju ne možete odabrati. Istina, kolegiji sa FOI-jem će se vrlo rijetko poklapati zbog čega ćete možda imati osjećaj da polažete dva semestra u jednom, ali zar je uopće bitno? Meni je osobno to bila zadnja stvar o kojoj sam brinula, jedini savjet jest da si dobro posložite prioritete.

I tako je krenula naša portugalska avantura. Živjele smo u stanu u centru grada, jaknu nismo obukle do prosinca, upoznale smo puno novih ljudi i putovale na luda mjesta kojima smo samo pomicale granice zone komfora. Jedan tjedan smo se borile s obvezama na fakultetu, drugi tjedan smo već slijetale na otok usred Atlantskog oceana ili pripremale se za ispit tokom vožnje prema marokanskoj Sahari. No bitan je bio balans, organizacija i odgovornost.

Mi smo imale iznimno dinamičan semestar jer smo ga pomnim planiranjem i odricanjem uspjele takvim stvoriti i još uvijek se vratiti s gotovo svim položenim kolegijima tamo i u Hrvatskoj. Neće svatko imati isto iskustvo, no ako si kreativno organizirate vrijeme i novac, u galeriji je mali teaser onoga što vas može očekivati tokom razmjene u Portugalu. Što se tiče detalja života u Portu, Ines Belac je to super objasnila u svom članku kojeg svakako preporučam da pročitate ako intenzivnije razmišljate o odlasku.

Postojao je samo jedan problem: znala sam da se nakon tog iskustva ne želim vratiti u monotonost male sredine, a i bilo je vrijeme za početi razmišljati o obveznoj praksi. Kako sam tokom studija eksperimentirala s praksama u Zadru, Varaždinu i Zagrebu, jedino sljedeće prirodno rješenje bilo je vidjeti kako one izgledaju u inozemstvu. U već pretrpan portugalski raspored uklopila sam i traženje poslodavca počevši od prosinca, kako bih se mogla prijaviti na novi Erasmus natječaj u ožujku. Masu dokumentacije kasnije, stigla sam u Berlin gdje i trenutno živim.

Berlin je kao grad potpuna suprotnost Portu sa beskonačnim sadržajima, bogatom kulturom i opuštenim ljudima koje je teško impresionirati. Definitivno nije za svakoga i razumljivo je zašto “naši” ljudi radije idu južnije, no meni je bio prvi i jedini izbor, iako sam došla sama i nikoga prethodno nisam znala. Što se tiče prakse, poduzeće u kojem radim je vrlo transparentno i tretira praktikante kao i sve ostale zaposlenike, znači potpuna odgovornost, ozbiljni projekti i izravni utjecaj na sve odluke koje se donose kolektivno. Brinu se da učiš od prvog dana i nema izmišljenih zadataka već imaš projekt i svoje postupke opravdavaš timu i klijentima. Radni jezik je engleski ali znanje njemačkog je svakako plus. Radni dani znaju biti dugi i naporni čemu pomaže titula Berlina kao prijestolnice klubske scene Europe. Ako vam je Berlin na umu, pazite samo na trend abnormalno visokih cijena stanova (ukoliko uopće budete te sreće da ga nađete) koje narušavaju poznati imidž “poor but sexy” grada.

Iako oba slučaja spadaju pod Erasmus (jedan je jednosemestralna razmjena, drugi stručna praksa) uopće se ne mogu međusobno uspoređivati već se nadopunjuju i ako možete, iskoristite obje prilike. A ako vas je strah, zapamtite da je to samo prolazno stanje i ne smijete dopustiti da vas spriječi da napravite nešto čemu težite. U zadnje dvije godine izašla sam iz zone komfora toliko puta da više ni ne znam što ta zona predstavlja. Iz ovog teksta se možda čini da je sve jednostavno ali cijeli proces uključuje jako puno dokumentacije, stresa, odricanja, prilagodbe i snalaženja, da ne spominjem traženje smještaja i selidbe, i na takve stvari trebate biti spremni. Za FOI Ured za međunarodnu suradnju nema dovoljno riječi hvale i pomoći će kako god znaju no jednom kada stupite korak dalje, prepušteni ste sami sebi. Ono što vam je zagarantirano jest novo iskustvo koje utječe na oblikovanje vašeg stava i razmišljanja na dugoročne staze, što običnim pasivnim studiranjem ne biste postigli.

Za ekipu koja ozbiljno razmišlja o nekom tipu Erasmus-a, par natuknica:

  • Nema najboljeg vremena za prijaviti se za razmjenu. Kada se osjećate dovoljno odgovorno za ispuniti uvjete koje Sveučilište postavi, to je dovoljan znak.
  • Ako razmišljate prvenstveno o tome da se kolegiji neće poklapati i da biste mogli “roknuti” godinu.. takvim stavom vjerojatno ćete ju ionako pasti.
  • Prijavom nemate što izgubiti, samo suprotno.
  • Nemojte ništa raditi zadnji čas, posebno za stručnu praksu; spremite dokumente, nađite poslodavca i čekajte natječaj, a ne da natječaj čeka vas. Mogućnost da ste nešto pogriješili i da će vam Sveučilište vraćati papire na ispravak je vrlo visoka.
  • Ukoliko realno ciljate samo na partijanje dan i noć, Porto možda nije idealan odabir jer i lokacija i Fakultet pružaju toliko toga da je šteta ne iskoristiti i druge aspekte boravka u državi s predivnom kulturom i ljudima.
  • Budite uporni i otvorenog uma. Vrijedit će.

U cijeloj toj priči važno je zapamtiti, još uvijek ste samo studenti i imate dovoljno prostora za zabavu, eksperimentiranje, greške.. jer ako ne sad, kad?