Skip to content Skip to navigation

Aleksandar Trajkov- totalno drukčiji od drugih!

Imena studenata: 
Aleksandar Trajkov
Mjesto boravka: 
Sveučilište u Alcali, Madrid
Godina: 
2018

*Zvuk škripanja ploče*


Bok svima. Ovaj na slici sam ja. U Madridu. Vjerojatno se pitate kako sam se našao u ovoj situaciji. Ako vas zanima kako se dovesti na nepoznati dio kontinenta, upoznati ljude koje ćete smatrati obitelji nakon samo par mjeseci te steći iskustva zlata vrijedna, nastavite čitati. Ako vas to ne zanima, nastavite se dalje lagati kako vam Erasmus iskustvo u životu nije potrebno. :)

Još od prve godine fakulteta, pa čak i završnih godina srednje škole, planirao sam „odmetnuti“ se i jednom, kad-tad, zaploviti put Europe kao dio neke razmjene. Kakve? Tad još pojma nisam imao. Znao sam samo da želim probati nešto drugačije, doslovno se natjerati u nešto drugačije, steći nova iskustva, izići iz komfor zone (i svi ostali izrazi koje vam kojekakvi blogeri svaki dan bacaju u lice)...

Normalni i obični odabiri kod mene rijetko kad dođu na red pa je tak bilo i s Erasmusom. Dok su svi čupali kosu razmišljajući kako spojiti program kojeg gostujuće sveučilište nudi s našim programom, ja sam otkrio nešto što će mi promijeniti pogled na Erasmus.

Za vrijeme informativnog razgovora u Uredu za međunarodnju suradnju, saznao sam kako postoji još jedan model razmjene kojeg rijetko studenti koriste, a radi se o Istraživačkom radu, tj. posjeti neke lokacije, uz nekoliko uvjeta, vezanih za rad na diplomskom radu. Zvuči zanimljivo, mislim si. Razvojem situacije saznajem da je profesor Zlatko Stapić imao mentora na sveučilištu u Alcali de Henares, gradiću u predgrađu Madrida, profesora Luisa de Marcosa Ortegu. Zahvaljujući profesoru Stapiću, stupili smo u kontakt s profesorom de Marcosom te smo dogovorili prvi uvijet – preklapanje područja teme mog diplomskog rada i ekspertize profesora de Marcosa pa je uslijedio prvi korak potreban za realizaciju ovog boravka – pismo poziva (Invitation Letter) sa Sveučilišta u Alcali (UAH). Razumjevši tek sad koliko je postupak za ovakav pothvat lagan, uložim svu energiju prema tom cilju, apliciram na tu lokaciju pod modelom istraživačkog rada i gle čuda – par dana nakon, kupujem kartu za Madrid s planom odlaska u veljači. Još bolje, mislim si! Kao pravi nogometni fan, razmišljam o tome kako stižem u Madrid točno kad se vraća Liga prvaka na raspored. Ne mogu biti sretniji!

Dva kofera, dva ruksaka i dva živčana sloma kasnije, nalazim se u Zračnoj luci Ferenc Liszt u Budimpešti i čekam odlazak na avanturu života. Ugovori potpisani odavno, stipendija na računu, samo još fali taj korak. Snalazim se do gradića Alcala de Henares gdje sam unaprijed ugovorio sobu u jednom stanu blizu centra kod obitelji Herrero koja me prihvatila kao da smo u krvnom srodstvu, što je samo dodatno uljepšalo moj boravak tamo. Ispada da mi je to bio potez putovanja jer su svi ostali dogovarali smještaj prilikom dolaska, pa su plaćali skuplje, završavali udaljenije od centra grada i slično... Međutim budući da sam već student 5. godina, vrijeme bi bilo da primijenim svo iskustvo stečeno do sada (spavate li mirno svi kampanjci svijeta?).

Alcala de Henares je, osim što je rodno mjesto Miguela Cervantesa (ukoliko ne zamijetite po milijunima rekvizita, ulica i trgova nazvanih po njemu), prekrasan grad u okolici Madridskog područja i nisam se mogao nadati boljoj lokaciji. Grad broji 200 000 stanovnika, mahom studentske populacije iz cijelog svijeta, a uređenost me zadivila još unutar prvih par sati. Čiste ulice, dosljedan stil svih građevina te nevjerojatno velikodušni i otvoreni ljudi osvojit će vas gotovo sigurno svojom šarmantnošću i jednostavnosti. Prvi posjet Sveučilištu, jednog od najstarijih na svijetu (1293.g.), upotpunili su dojam ozbiljnosti fakultetskog imidža ovog grada. Escuela Politecnica Superior, matična mi lokacija na Sveučilištu, je zgrada koja se sastoji od četiri zgrade (da, ZGRADE unutar zgrade!) koje su simetrične, svaka zauzima otprilike tri tisuće četvornih metara te se u njoj održavaju različiti smjerovi računalnih znanosti i IT studija. Katedra mi je dodijelila mjesto u uredu za studente viših godina, N321 (Norte, kat 3, sektor 2, soba broj 1), gdje sam također dobio na korištenje multi- touch monitor od 22 incha koji mi je bio iznimno koristan prilikom rada na 3D dijelu diplomskog rada. Većinu vremena kojeg sam proveo u Madridu, boravio sam pola dana u uredu radeći na modelu zgrade fakulteta pod budnim mentorstvom profesora de Marcosa.

Slika 1. Multi- touch monitor kojeg sam dobio na korištenje od sveučilišta

Također valja izdvojiti kako je u ovom modelu Erasmus boravka bitno drukčiji od „normalnog“ načina razmjene. Dok ste običnom razmjenom vezani za predavanja, kolokvije, ispite i slično, boravkom u sklopu istraživačkog rada, potpuno ste prepušteni vlastitoj savjesti i radnim navikama. Tako smo profesor de Marcos i ja dogovorili sastanak na svakih dva tjedna kako bi pratili razvoj mog modela i naravno, ukoliko bi imao nekakve ideje i probleme, da bi se mogli konzultirati. Iz tog razloga je taj boravak bio pun pogodak za mene, mogao sam raditi na Fakultetu jedan dan od 08,00 do 15,00 sati, drugi dan od 15,00 do 21,00 navečer, a ako imate posla za obaviti ili imate putovanje u planu, taj dan možete i izostati iz ureda.

Onu drugu, slobodnu polovicu dana provodio sam s kolegama koje sam upoznao na Erasmusu, a i nekima koji su tamo bili „domaći“ (pristigli sa područja Malage, Andaluzije i sl.), pa sam tako stekao mnoštvo prijatelja širom svijeta s kojima sam posjećivao znamenitosti Madrida, putovao po širem području i obilazio razne objekte koji su stvarno obogatili okolicu.

Slika 2. Pogled sa 120 m visine, toranj Faro de Moncloa

Nešto što me također oduševilo u Alcali jesu sportski uvjeti koje sveučilište pruža. Naime, u vlasništu Sveučilišta je čak šest nogometnih terena na više lokacija, od kojih su dva nogometna terena, atletska traka i popratni sadržaji, mnoštvo teniskih terena te visokokvalitetne svlačionice unutar samog studentskog kampa zvanog Campus Externo, mjesto gdje je većina zgrada fakulteta (medicina, matematika i prirodne znanosti, politehnički fakultet, pravo, itd). Tamo sam se uključio na sveučilišnu nogometnu ligu gdje smo dosegli izvrsno 2. mjesto i izazvali pravo malo iznenađenje kao ekipa Erasmusovaca kojoj se nitko nije nadao da će toliko daleko dogurati (1. mjesto osvojio je fakultet kineziologije tijesnim rezultatom 5:4, pa se tješimo da su se provukli jer nije bilo VAR-tehnologije).

Slika 3. Pa kaže ulaze u svlačionicu dva Talijana, dva Irca, Japanac, Meksikanac, Makedonac, Španjolac...

Uz sve te sportske uvjete koje Sveučilište pruža, također je lako moguće naići na studentske popuste u apsolutno svakoj teretani, u noćnim klubovima i još mnoštvu sličnih objekata i pružatelja usluga. Zaista je lijepo vidjeti kako je studentskoj populaciji olakšan život kroz sve slojeve društva.

Uz sve te kolege oko mene, posjetili smo mjesta koja oduzimaju dah, pa smo tako bili u samostanu El Escorial koji je od Alcale udaljen otprilike sat i pol, posjetili smo legendarni kvart La Latina, famozni muzej Reina Sofia u kojem se nalazi Guernica (među najpoznatijim djelima Pabla Picassa, kao i još mnoštvo njegovih, Dalijevih i El Grecovih radova), El Retiro park, grad Toledo, Templo de Debod, poznati egipatski hram, Guadalajaru i još mnogo toga što zaista ne stane sve u jedan članak o Madridu i okolici.

Slika 4. grad Toledo

I tako sad, nekoliko mjeseci nakon cijelog tog iskustva, zaista žalim što nisam ranije iskusio taj odlazak na razmjenu, što sam slušao starije studente koji su govorili kako ću „past godinu“ ako odem na razmjenu dok mi je ovaj kolegij u pitanju, što sam mislio „teško je skupiti dokumentaciju“ i bio lijen angažirati se, što sam mislio „ma tko će učiti sad novi jezik“, a u stvarnosti sam progovorio španjolski nakon dva mjeseca i sad ga aktivno učim.

Ne dajte da vam „što ako“ i „nisam siguran“ argumenti pokvare budućnost koju možete obogatiti novim iskustvima, mjestima, putovanjima i ljudima. Osobno sam, nakon ove razmjene, neizmjerno bogatiji za bezbroj iskustava i desetke ljudi koji su svatko na svoj jedinstveni način, obogatili mene kao osobu i na čemu ću zauvijek biti zahvalan.

Slika 5. Bilo jednom u Alcali de Henares..

 

Aleksandar Trajkov